Journals8
Newest
Da se i ja malo pohvalim
1 min read
12.01.2012.
Da se i ja malo pohvalim
Navodno da je objavljen foto natječaj u kojem sve fotografije bivaju
pismeno nagrađene, što diplomom, što priznanjem,.
Najniže rangirana nagrada glasi "Nagrada za poslanu fotografiju".
Upoznati s tim natječajem kriju adresu na koju se šalju fotke ko zmija
noge, ne bi li samo oni bili nagrađeni, pa se poslije šepurili.
Zna li netko nešto o tome?
Oćel neka dobra duša objaviti kud se to šalje prije deadlinea?
Da se i ja malo pohvalim
Navodno da je objavljen foto natječaj u kojem sve fotografije bivaju
pismeno nagrađene, što diplomom, što priznanjem,.
Najniže rangirana nagrada glasi "Nagrada za poslanu fotografiju".
Upoznati s tim natječajem kriju adresu na koju se šalju fotke ko zmija
noge, ne bi li samo oni bili nagrađeni, pa se poslije šepurili.
Zna li netko nešto o tome?
Oćel neka dobra duša objaviti kud se to šalje prije deadlinea?
Join the community to add your comment. Already a deviant? Log In
Majke ne doje nove heroje
1 min read
Volja za moći neće potpuno iščeznuti, stvoriti će se tri klase:
1. manjina koja će održavati tehnologiju nužnu za visok standrad življenja masa
2. masa koja će razlikovati iluziju i stvarnost i u tom razlikovanju nalaziti smisao
3. oni kod kojih će granica između zamišljenog i realnog biti gotovo izbrisana. Veza sa realnošću biti će tel tolika da omogući fizičko preživljavanje.
Razamišljam o hibridima prve i treće skupine. Njihovoj nemogućoj ljubavi i strasti.
Iako lišća je mnogo, korijen je tek jedan;
Kroz dane laži, kroz dane mladosti
Moje lišće i cvijeće lelujaše na suncu;
A sada mogu mirno istrunuti u istini
Yeats
Join the community to add your comment. Already a deviant? Log In
Motovun film festival
6 min read
Prva objava 2007 . godine
(2007)
Reading: Jedan dan (Nicholls)
Watching: Game of Thrones
Playing: Nishta
Eating: Fresh sin fruit
Drinking: Freshy sin juice
"Snimanje filma je cirkus koji vječno traje", rekao je jedan poznati
talijanski režiser ( recezenti bi rekli "kultni" režiser"), i kada
razgovarate s današnjim fotografima, dosta ih fotografiju smatra
"predvorjem filma". Mene osobno zabavljaju uradci "filmskih fotografa",
, od režisera nekako su mi najfotogenični FF Copolla i Tim Burton te
dakako Pythoni ( ima jedna fotka gdje Burton objašnjava kretnje majmuna
u "Planeti majmuna" i super mi je majmunasto zabavna ta fotka).
Nu, vratimo se predvorju filma, po tome donekle (uvredljivo) ispada da
se fotografijom bave propali a samim time i frustrirani filmski
režiseri, ili frustrirani fotografi koji nikada nisu imali mogućnosti
baviti se s filmom . Vjerojatno među fotografima ima nešto od spomenute
dvije kategorije, no premise nastranu, snimanje filma, komadičci glamura
filmskog svijeta, glume, oduvijek su bili opijum za narod.
Tako sam i ja pohodio Motovun film festival, i moram reći da me to brdo
filmova opilo od prvog dana, postao sam mu štovatelj i poklonik, imao
sam osjećaj da bih u Motovunu mogao ostarjeti i umrijeti, ( ne
doslovno, u Motovunu doista postoji starački dom), a sva svoja
dosadašnja i sadašnja zanimanja trado bih zamijenio za posao režisera (
napominjem da nisam bogznakakav filmofil, na jedno oko mi filmovi uđu,
na drugo izađu).
Sranja se počinju događati s godinama, starenjem, sranja se događaju i
spontano, a najgore je kada se sranja počinju dogaćati kombinacijom
oboje rečenog.
Tako zbog kombinacije sranja ne idem više ultimativno u Motovun.
Iskopao sam jedan svoj uradak otom, iz 2007. godine, pa, uoči slijedećeg
MFF, stavljam ga tude
Motovun mi je za festivala bio jedno od najljepsih mjesta na svijetu,
mjesto sa stvarnim Zenom! Napr., da se bilo gdje tih dana u Hrvatskoj
skupilo toliko ljudi, red bi odrzavali kordoni policajaca s pojacanjem
na konjima.... Osobno nicem nisam imao primjedbi, nit da je
presminkerski, jer me sasvim zabavljalo vidjet sminkerske Croart
javnopublicne osobe kako skakucu medju tek ispiljenim gimnazijalcima,
rezisere, direktore sa svojim glumicama ljubavnicama i njiovim
histericnim ispadima ( morti nemamo za kremenatlu no imamo za koku,
beeeeeeeeeeeeeeeee).... nit me smetalo " brdo klincadije", dakle curice
koje se se prvi put na prvom bombonu dosle ljubiiti s drugom curicom,
djetescad koja su dosla proseteti svoj svjezi pirs ili tetovazu il
jednostavno zabljuvati babmusom kakv zidic. Znalo se reda, ovi stariji
drmusali su se u bambus sitiju, a mladji izvirivali iz rupetina u
zidinama i drzali se rubova plesnih i inih dogadjanja te prema jutru svi
su si bili sve bolji i bolji.
Zabavljalo me sto je sasvim in bilo ( sve do ocitog mazohizma i ikakve
prijeke potrebe)pokusat mukte upast na projekciju i odgledati je
zuljajuci dupe. Dakle Motovun je bio mjesto oblacka mistike, fantazije i
ljubavi za sve ljude koji su se zatekli u njemu. Jasno, bio je Motovun i
sasvim OK mjesto da se kao pametnima i kulturnima pokazu svi , jos
jednom ili oni koji to tekuce godine nisu stigli. Pravovjerni
Motovunchani imali su Gestapovska pitanja tipa " jes se doso samo
setat, il se dizes na ranojutarnje projekcije"? Motovun je imao
najljepsa jutra, plesalo se do svitanja, a u svitanje mlade mame dojile
su djecu na zidinama ( !!). o tom raju puno je tinte proliveno pa necu
duljiti vec bih se osvrnuo na znakove propasti, koji su se po meni dali
naslutiti srazmjerno, i tek nedavno...
2004. godine cekao sam projekciju na glavnom trgu, onaj prolaz sav se
natiskao svijetinom i medju njome bilo je jedno pet sest; navijaca, s
navijackim kapicama i salovima koji su, pivama uzdignutima iznad glave ,
podrigivajuci i ogledavajuci se ko zhabe dernjali " jebote kolko nas
ima" , i " gdje ste picke drogirane"( ne bih htjeo vrijedjati navijacke
subkulture al mislim da se radilo o BBB). Smrad koji se ronio tim
glavama bio je samo nagovjestaj jos veceg smrada, a kako nazvati tupavu
ideju da s utkamice, ili jos bolje da u Motovun na projekciju filma ides
odjeven ko navijac i davis okolinu ni krivu ni duznu!? Ladno su usli u
kino, roktali jedno sat vremena i onda se pokupili i osli van. Dakle,
iako je Motovun mirisao na zapisane zidine i na travu i zapisanu i
popusenu, nije se dalo naslutiti da je poceo mirisati ko strvina, osim
po spomenutim privucenim hijenama.
2005. godine nestalo je nasijeg glam art haj sosajitija, balavurdija je
pocela imati prizvuk nesnosnog, naguravanje je postalo grubo, dernjanje
s zaduhom pive i bambusa castilo te na svaka dva metra. Haj sosajiti
nije skroz zbrisao- getoizirao se u vip parkicu i po hotelskijem sobama,
ne budi mu za krivo. 2005 godine poceo je krah sa prijevozom, celavi
misicavi mladci koji su regulirali promet autobusima taman su se
uhodavali s reketarenjem, rekao bih po ophodjenju njiovom. 2005 . godine
stvarno je raslojavanjem na Vip i drugu klijentelu Motovun postao sajam.
Uhvatio sam se kako bjezim s tzv bambus citiya kad je rulja uz " joj
jaaano, joj janice" poèela "voziti vlakić".
2006. godine definitivan kraj- po zidinama poceli piciti narodnjaci,
turbo ultra folk. Mislim, jasno mi je da su u Motovoun od prve godine
isle samo picke jugonostalgicarsko izdajnicke i njihovi orjunaski
prijatelji, i da je danas slusati narodnjake savim normalna stvar, no
jebote stvarno ovo je bilo previse. po zidinama su pocele prve tuce (
2007. ocekujemo pucnjavu), na kraju sam skoro poginuo zbog dvije
nadroksane budale, tj umirao sam polako, al nisam umro, dok su me ko
stopera spustali do Mirne.
Tako je i Motovun za me umro, a gdje pisati o mrtvom prijatelju nego na
forumu koji je takodje mrtav, nek im je slava i fala oboma .
Join the community to add your comment. Already a deviant? Log In
Paralele opcenite i fotografske gluposti
3 min read
by zoopolis, Feb 15, 2014, 6:52:57 PM
Journals / Personal
Mood: Suffering
Listening to: kruljenje crijeva i njihova djela
Reading: filozofske misli vinskih mušica
Watching: zoopolis deviant art
Playing: nešto između grickanja i mljackanja
Eating: bakterije koje rade karijese
Drinking: tekuće mogućnosti
2012
mali mogu skupiti iznenađujuću lovu. kada se mobilizira
paraobavještajno, političko , kriminalno podzemlje, tu su i sitni
posjednici i bogati nasljednici, ekipa srkača kava, kupleraji
sponzoruša... Počne se vrtiti solidna para. Jast da spadaju nisko u
Ponziju ali i nemaju neke velike prohtjeve, uglavnom zarađuju.
Jednom sam to doživio, khm, zazvoni mobač, javi se ekipi u nepkas, ovaj
slavi roćkas i začas krene informacija.... stotinjak ljudi u koji sat,
ruku bi dao.
__________________
2011.
Pokupio je jednu i na našim "jezerima", koja je uz sve to i čista foto
montaža, da stvar bude gora sasvim nerealne situacije u prirodi.
Više od godine dana pratim tog šaranosaurusa i nije mi jasno do kuda
može bezobrazluk, nekompetentnost, kičeraj i nekarakterni nepotizam
dogurat. Onda sam skužio do kuda, gura fotografiju u smrt. da,
fotografija je mrtva, razvukli su vam je ovakvi poput Šljive i vi u
kojima čuči mali Šljivo. zanimljiva je psihopatlogija mase koja ovakve
stvari guta bez problema, a moraliziraju s visoka čim vide nešto što
nije unutar njihovih vizualnih malograđanskih okvira.
Tako je od prvog dana od kad sam na internetu pristupio fotografiji. Ovo
je prva akcija ka izliječenju te kuge. Bravo.
i na kraju moj citat s nedavne rasprave
"....Kada bi moro birat između FIAP kiča i Gursky arta..... Mislim da je
art puno iskreniji. FIAP će gurati napr. Huseina Šljivu i njegove
science fiction šarane, liske i pačiće do besvjesti, djeliti će znamenja
na ukočene face u paradnim uniformama ko poslije bitke na Somi..... "
23. 11. 2011. 06:21]
On je Nestaško. Zbog takvog stava prema nestašlucima i jesmo tu gdje
jesmo. Dodijeljivati će se i nagrada "Tko te Šljivi" za nestaška godine.
Nagrada će podsjećati da je najbolje klimati glavom i praviti se glup, a
tu i tamo, onom ko pretjera, nažalost slijede strašne sankcije. Još
strašnije sankcije idu onima koji ne klimaju, ali o tome u slijedećem
broju.
2010
ne vidim svrhe nekom isščuđavanju ko pura govnu; narod voli takve
mahere, koji namiguju, ne moraju plaćati što drugi plaćaju, vrckavi su,
mobitel im je pun crvenih linija ka svim ključnim mjestima države. Šuki
je samo kamenčić, u mom selu ih ima desetak sličnih lokalnih bogova,
jako ih volimo, cvatemo od sreće ak nas se vidi šnjima na kavi, dajemo
im glasove. S druge strane kad novine objave tako nešto onda je red da
se tome čudimo i svi želimo biti Che Guevare. Pojma nemam do kada će to
trajat, ja tvrdim jedno dvije generacije, tj naši unuci će nas se
stidjeti i smatrati nas ljudojedima, ko sada Papuanci recimo. čemi sve
to n a komentarima trgovanja? pa i dalje sam mišljenja da je pametnije
pratiti masovno psihološke fenmomene i po tome ravnat kupovinu i prodaju
nego kojekakve analize. Rođe ne priznaju analize
Journals / Personal
Mood: Suffering
Listening to: kruljenje crijeva i njihova djela
Reading: filozofske misli vinskih mušica
Watching: zoopolis deviant art
Playing: nešto između grickanja i mljackanja
Eating: bakterije koje rade karijese
Drinking: tekuće mogućnosti
2012
mali mogu skupiti iznenađujuću lovu. kada se mobilizira
paraobavještajno, političko , kriminalno podzemlje, tu su i sitni
posjednici i bogati nasljednici, ekipa srkača kava, kupleraji
sponzoruša... Počne se vrtiti solidna para. Jast da spadaju nisko u
Ponziju ali i nemaju neke velike prohtjeve, uglavnom zarađuju.
Jednom sam to doživio, khm, zazvoni mobač, javi se ekipi u nepkas, ovaj
slavi roćkas i začas krene informacija.... stotinjak ljudi u koji sat,
ruku bi dao.
__________________
2011.
Pokupio je jednu i na našim "jezerima", koja je uz sve to i čista foto
montaža, da stvar bude gora sasvim nerealne situacije u prirodi.
Više od godine dana pratim tog šaranosaurusa i nije mi jasno do kuda
može bezobrazluk, nekompetentnost, kičeraj i nekarakterni nepotizam
dogurat. Onda sam skužio do kuda, gura fotografiju u smrt. da,
fotografija je mrtva, razvukli su vam je ovakvi poput Šljive i vi u
kojima čuči mali Šljivo. zanimljiva je psihopatlogija mase koja ovakve
stvari guta bez problema, a moraliziraju s visoka čim vide nešto što
nije unutar njihovih vizualnih malograđanskih okvira.
Tako je od prvog dana od kad sam na internetu pristupio fotografiji. Ovo
je prva akcija ka izliječenju te kuge. Bravo.
i na kraju moj citat s nedavne rasprave
"....Kada bi moro birat između FIAP kiča i Gursky arta..... Mislim da je
art puno iskreniji. FIAP će gurati napr. Huseina Šljivu i njegove
science fiction šarane, liske i pačiće do besvjesti, djeliti će znamenja
na ukočene face u paradnim uniformama ko poslije bitke na Somi..... "
23. 11. 2011. 06:21]
On je Nestaško. Zbog takvog stava prema nestašlucima i jesmo tu gdje
jesmo. Dodijeljivati će se i nagrada "Tko te Šljivi" za nestaška godine.
Nagrada će podsjećati da je najbolje klimati glavom i praviti se glup, a
tu i tamo, onom ko pretjera, nažalost slijede strašne sankcije. Još
strašnije sankcije idu onima koji ne klimaju, ali o tome u slijedećem
broju.
2010
ne vidim svrhe nekom isščuđavanju ko pura govnu; narod voli takve
mahere, koji namiguju, ne moraju plaćati što drugi plaćaju, vrckavi su,
mobitel im je pun crvenih linija ka svim ključnim mjestima države. Šuki
je samo kamenčić, u mom selu ih ima desetak sličnih lokalnih bogova,
jako ih volimo, cvatemo od sreće ak nas se vidi šnjima na kavi, dajemo
im glasove. S druge strane kad novine objave tako nešto onda je red da
se tome čudimo i svi želimo biti Che Guevare. Pojma nemam do kada će to
trajat, ja tvrdim jedno dvije generacije, tj naši unuci će nas se
stidjeti i smatrati nas ljudojedima, ko sada Papuanci recimo. čemi sve
to n a komentarima trgovanja? pa i dalje sam mišljenja da je pametnije
pratiti masovno psihološke fenmomene i po tome ravnat kupovinu i prodaju
nego kojekakve analize. Rođe ne priznaju analize
Join the community to add your comment. Already a deviant? Log In
15. 11. 2012.
Moramo se pomiriti da dio ljudi razmišlja kritički. Kritički prilaze
svemu; ljudima, prirodi, sebi... Nije im lako, prosječni će sitnozub
svake dvije godine revidirati svoj stav i zaključiti da je bio u krivu
no upravo danas je 100%, ma 100% , 1000% u pravu. Dok jedni pune
korporativne topove svojim mesom, drugi pune uzničke ustanove, poglavito
ideološko preodgojnog tipa, sve dok ih ti isti ljudi, no kada zamjene
ideologiju, ne počnu veličati (samo ako su ovi iz preodgojnih u
međuvremenu mrtvi).
Tvrditi za MC Curry ima slabih strana znači i zalagati se za
asfaltiranje šuma, istrebljenje dupina, rat, i još što šta, što neću
niti spominjati, zadire posvuda pa i u lokalpatriotizam.
No, za razmisliti, kada bi neka imperijalna kompanija htjela proizvesti
fotografa, kako bi on izgledao? Pa vjerojatno kao MC Curry (tj kao DIO
njegovog opusa), morao bi imati taj gard vucaranja po svijetu, protkan
patetičnim bacgroundom ( patetičan ne znači i neistinit), pomalo
tvrdoglavo svojeglav. Svakako bi se morao dopasti FIAP i današnjem
Pulitzer svjetonazoru; a to znači fotografirati musavo, s bolno iskrenim
pogledom, il malo razneseno i osakaćeno.
No to nije sve. Proizveo bi se i instagram program koji bi proizvodio i
u vašem mobitelu fotografije poput Mc Currya, zvao bi s "Ajde čiko nešto
da ti da", naravno podrazumjeva da u ma koje djetešce s rođendanske
zabave u MC Donaldsu usmjerite svoj mobitel, program će učiniti da
djetešce izgleda zamusano i oboleščeno ko Mc Curryev heroj. Jasno da vam
se potom smješi i FIAP karijera.
Eto, mislim da stoga ne smijemo biti tako strogi prema drugarici
LadyJane, jer ona još ima vremena da nađe pravi put, samo je na taj put
treba usmjeriti. Poklekla je i oblatila omiljenog McCurrya aludirajući
da je vrh brijega, istina blješavi, blistavi i savršen vrh, sadašnjeg
masovnog shvaćanja da dobra fotografija mora nastati u egzotičnoj patnji
Asfodela, i svakako biti dio (ponavljam najbolji dio) masovnog shvaćanja
dobre fotografije.
No budimo i samokritični, nismo li se i mi ponekad u životu ponijeli kao
LadyJane i nesmotreno i nekritički ponijeli prema svetosti i vrednoti, a
vidi nas sad, ispravni i pravi, Bogu dragi, raji i Raju mili.
Join the community to add your comment. Already a deviant? Log In
Featured